Planinarski dnevnik: Hahlić (1097m)
Nakon dalmatinskih i ličkih avantura vraćam se u svoj kraj i ovaj post posvećujem Hahliću, mjestu gdje se odvijaju ovogodišnji Dani hrvatskih planinara 29. – 30. svibnja 2010. godine. Nažalost, dani planinara proći će bez mene. Sredila me viroza, a uz to imam i puno za učiti... Ali evo priče o Hahliću, kojeg smo ispenjali krajem ožujka ove godine.
Za one koji ne znaju područje Hahlića nalazi se u zaleđu Rijeke, a planinari ga često nazivaju - Grobničkim Alpama. To je najzapadniji dio goranske ploče koju čine brojni vrhovi koji se nižu jedan do drugoga, a svaki je drugačijeg sastava i izgleda što tom području daje posebnu slikovitost. Najviši vrh skupine je Obruč (1377 m).
Posljednjeg vikenda ožujka naša obiteljska ekipa u kompletnom sastavu s mamom i bracom, i još pojačana tatinim prijateljem Zokijem uputila se na Hahlić. Iz sela Podkilavac u Općini Jelenje (20 km od Rijeke) na Hahlić vodi više planinarskih puteva – pod planinu, preko kolci, preko čeke, kroz Mudnu dol… Vožnjom po uređenoj požarnoj cesti do stanova grobničkih ovčara malo smo skratili put. I onda započeli uspon prema Hahliću.
Najprije se penjemo šumskom cestom, povremeno ju krateći prečicama do križanja planinarskih puteva. Kao pravi planinari odabiremo onaj teži i strmiji uspon – preko kolci. Šumskom cestom dolazimo do njena okretišta (završetak ceste) i onda nastavljamo lijevo oštrim usponom kroz lijepu borovu šumicu do uređenog odmorišta - vidikovca. Sjeli smo na drvene klupe, a braco se poput pravog „frajera“ izvalio u travu.
Ekipa (bez tate) na startu
Na križanju - mi ćemo strmo
Po šumskoj cesti
Braco predvodi kolonu kroz borovu šumicu
Prvi odmor na drvenim klupama
Braco se izvalio na travu
Pogledi su nam stalno bili uprti u nebo, koje je bilo oblačno, tmurno, a povremena grmljavina prijetila je kišom. Srećom, nakon nekoliko sitnih kapi, kišni oblaci su odlutali negdje drugdje.
Penjemo se sada kamenitom strminom, pa opet kratko položenijom zemljanom stazom do stijene kroz koju je prehod osiguran sajlom. Braco sve prelazi, kao pravi planinar, još i s ruksakom na leđima.
Penjemo kamenitu strminu
Strmom stazom prema Hahliću
Braco prvi put na sajli
Naš mali - veliki planinar
Dolazimo na gole travnate planinske obronke, koji pružaju idealnu ispašu stadima ovaca. Ovdašnji ovčari proizvode u ovom kraju poznati – grobnički sir. Strmo se penjemo, od kolca do kolca, sa stalnim ne baš lijepim vidicima na Grobničko polje i more. Upravo po drvenim kolcima, koji služe kao orijentir cijela staza dobila je svoje ime – preko kolci.
Braco se malo umorio, pa je odbacio svoj ruksak i rasterećen krenuo u svladavanje duge strmine. Mama i tata su zaostajali, a braco i ja požurili smo za Zokijem koji je predvodio ekipu. Ovaj uspon zaista je dugotrajan. Na sedlu kraj Ćunine glave naišli smo na krdo srna i jelena, ali nažalost foto aparat je bio kod tate, pa ništa od "foto session-a".
Strmi uspon po travnatim obroncima
Kamena gromada usred travnjaka
Braco gazi sigurnim korakom
U travnatom okruženju
Orjentiri u travi - drveni kolci
Zoki pri vrhu, pa ja, pa braco, pa mama, a tata ispod slike
Tmurni oblaci i grmljavina prijete
Od sedla put postaje položeniji, a otvaraju se vidici na kameniti Suhi vrh, na Fratar, na Dnić i šumicu u kojoj se skriva planinarska kuća. Stotinjak koraka prije kuće nalaze se tri lokve, jedna do druge, obzidane suhozidima. Domaći stanovnici zovu ih kalići, hahlići, pa otuda cijelom lokalitetu i ime.
Položenom stazom po padini Ćunine glave
Šumica pod Suhim vrhom i Fratrom krije planinarski dom
Hahlić je dobio ime po ovim kalićima
Nakon 1 sat i 45 minuta hoda stigli smo do Planinarskog doma Hahlić (1097 m) smještenom na malom zaravanku između borove šumice i kamene glavice nekoliko metara višeg istoimenog vrha.
Na tom mjestu HPD-a Velebit sa Sušaka sagradio je prvu kuću 1926., ali je za vrijeme II. svjetskog rata uništena. Na starim temeljima PD Kamenjak iz Rijeke podigao je 1968. današnji objekt. Danas je vlasnik doma Općina Jelenje, koja ga je dogradila i uredila, te predala na upravljanje lokalnim planinarima.
Planinarski dom Hahlić (1097 m) u planinskom raju
Veseli braco pred domom
Plava ploča HPS-a
Braco izvodi svoje uobičajene ludorije
U toplini planinarskog doma dočekali su nas Romina i Braco, naši planinarski prijatelji iz PD Obruč Jelenje. Uslijedila je ukusna maneštra za ručak i ugodno ćaskanje uz piće. A moj braco se kao pravi sportaš upustio u igranje šaha, iako, kao ni ja, ne zna niti kako se kreće koja figura...
Rijetkost - kompletna obiteljska planinarska ekipa
Braco - i planinar i šahist i ...
Ovo područje se najbolje upoznaje kupnjom dnevnika Planinarski putevi Hahlića od Paklenog do Nebesa kojeg je izdalo PD Kamenjak iz Rijeke. Taj zanimljiv put, koji obuhvaća 15 vrhova, jednu spilju, veličanstven kanjon Mudne doli i Planinarsku kuću Hahlić, prošli smo u više etapa još 2006. godine.
Mama i mali braco ostali su u domu čekati preostali dio ekipe koji je krenuo popodne, a tata, Zoki i ja uputili smo se na najviši vrh skupine – Obruč…. Ali o tome drugom zgodom…
Do tada, uživajte…
Orjentaciona satnica:
Požarna cesta (pastirski stan) - Pl. dom Hahlić ........ 1h 45 min